Obrenovačka Gimnazija na internetu  |
 |

|
|
Na
ovoj strani,otkricete navaznije
pojedinosti o nastanku i proslosti
gimnazije u
Obrenovcu.
Svi podaci,ovde navedeni,predstavljaju
veoma znacajno istorijsko svedocanstvo,
kako
o ovoj skolskoj ustanovi,tako
i o celokupnom skolskom sistemu
Srbije i Jugoslavije...
|
 |
|
|
Kako
je nekad bilo?
Razvoj skolstva u Obrenovcu i okolini
ima veoma dugu tradiciju.Prva skola
u Palezu,naziv za Obrenovac do 1859.
godine,otvorena
je 1824. godine i svakako spada u red
najstarijih ustanova te vrste u Srbiji.
Kao
glavno mesto Posavskog sreza,a Valjevskog
okruga,Obrenovac je svoju prvu gimnaziju
dobio 1922. godine.U Kraljevini
Srbiji Obrenovac je bio dosta jak trgovacki,privredni
i izvozno-uvozni centar.Drvno-preradjivacka
i mlinska indusrija
bile su medju najrazvijenijima u Srbiji,dok
su trgovina i zanatstvo takodje bili
na visokom nivou.
|

 |
Prva
obrenovacka gimnazija bila je osnovana
na osnovu zakonodavstva donetog jos u
periodu Kraljevine Srbije.
Zakon o ustrojstvu gimnazije donet je
16.09.1863. godine.Cilj gimnazijske nastave
je bio da ucenike spremi za slusanje visih
nauka.Navedeni zakon poznavao je tri vrste
gimnazija i to:gimnazije,realne gimnazije
i realke.
Potpuna gimnazija bila
je sa osam razreda,dok je nepotpuna bila
sa sest ili cetiri razreda.Takodje su
bili uvedeni prijemni ispiti za prvi razred,dok
se posle cetvrtog razreda polagao nizi
tecajni ispit-mala matura.Posle osmog
razreda polagala se velika matura,
tj. visi tecajni ispit. Na nizim i visim
tecajnim ispitima ocenjivanje je bilo
strogo jer se time zelelo postici da zaista
najbolji nastave dalje skolovanje. |
 |
|
Na
osnovu ukaza Ministra Prosvete,Ministarstvo
Prosvete je 06.10.1922. godine odobrilo
rad Privatne gimnazije u
Obrenovcu. Prvi direktor gimnazije bio
je Mihailo Gruicic.U svom prvom aktu
koji je uputio Ministarstvu Prosvete
- Odeljenju
za srednju skolu od 2.11.1922. godine
saznajemo sledece:u I razred bilo je
upisano 46 djaka,23 muskih i 23
zenskih,s tim sto je jedan djak bio
ponovac.U II razred bilo je upisano
15 ucenika, od toga 11 muskih i 4 zenskih
djaka i
takodje su imali jednog ponovca. Ukupno
su bila postavljena samo 2 nastavnika
i to:Desanka Maksimovic--predavala srpski
i francuski jezik, Svetozar Milosevic-predavao
veronauku, dok je sam direktor Gruicic
predavao matematiku.
Interesantno
je da je nasa poznata pesnikinja Desanka
Maksimovic radila u obrenovackoj gimnaziji
i to na mestu predmetne
uciteljice, dok je kasnije svoj rad
nastavila u trecoj zenskoj gimnaziji
u Beogradu.
|

 |
 |
|
Takodje
iz istog akta se moze saznati da su
sledeci predmeti bili nezastupljeni:
crtanje, pisanje, teorija muzike, gimnastika
i zenski rad i to u oba razreda. Cini
se interesantnim da citiramo deo pisma
tadasnjeg direktora: "ostale postavljene
nisam uveo u duznost jer: honorarni
ucitelj crtanja ima obicaj da se toliko
napije da izgubi pojam o svemu sto
je oko njega,kao takav sluzi za podsmeh
deci, a za rad je u takvom stanju neupotrebljiv.
Uciteljica zenskog rada je prosta
krojacica i ne zna ni jedan drugi posao,
pa je kao takva bez vrednosti.Honorarni
nastavnik gimnastike za sada je toliko
zauzet poslom u svom novcanom zavodu,
zbog sezone jakog izvoza da mu je momentalno
bilo nemoguce primiti
duznost, a i rdjavo vreme nije dopustalo
rad u polju.
|
|
Prvi
roditeljski sastanak je odrzan 14.101922.
godine u 15h,a direktor je odrzao predavanje:"O
pravima gimnazije i duznostima
roditelja."
U
prvoj skolskoj godini rada gimnazije,
Ministarstvo Prosvete poslalo je svog
izaslanika za pregled i kontrolu rada.
To
je bio cuveni naucnik i profesor Univerziteta
u Beogradu Dr Ivan Djaja. Nadzor je
obavljen u toku maja meseca 1923. godine.
U
1923. godini primljeni su i novi nastavnici
i to Stana Ilic iz Negotina,dok su iz
Prijepolja dosli supruznici Olga i Timotije
Klimcuk. Ovaj bracni par radio je u
gimnaziji i posle Drugog svetskog rata
i svojim predanim i savesnim radom ostavio
neizbrisiv trag u skolstvu Obrenovca.Timotije
je rodjen 1890. u Rusiji, po narodnosti
Malorus, a vere pravoslavne. Zavrsio
je Filozofski fakultet u Beogradu.
Gimnazija
od samog pocetka svoga postojanja aktivno
ucestvuje u svim javnim manifestacijama
i proslavama u gradu, ali
se ucenicima "zbog slabog ucenja" cesto
zabranjivalo da ucestvuju u radu neke
od brojnih organizacija. Takodje se
strogo
vodilo racuna i o moralnom vaspitanju.S
tim u vezi direktor gimnazije 10.01.1924.
godine moli Nacelnika sreza da se
"iz glavne ulice uklone prostitutske
radnje u Obrenovcu."
Jedno
od vaznih pitanja bilo je placanje skolarine
za pohadjanje gimnazije.Tako,po cenovniku
za 1924.godinu najskuplja
skolarina za jednu godinu iznosi 2400
dinara, dok je najniza skolarina 600
dinara.Placanje skolarine uvek je zavisilo
od imovnog stanja roditelja i vrsilo
se u cetiri godisnje rate.Roditelji
sa dva ili vise djaka u gimnaziji imali
su odredjen
popust. Postoje indicije da deca siromasnih
roditela koji nisu mogli placati skolarinu,
a pritom su bili uzorni i dobri
djaci u prethodnom skolovanju,nisu uopste
placala skolarinu.
Skolske
1927-1929.godine doslo je do pada broja
upisanih ucenika sto je i razumljivo,
zbog ratnih godina. Interesantno je
napomenuti da su skolske 1928./29. godine
bila upisana dva ucenika rodjena 1911.godine,
zatim cetiri ucenika rodjena 1912.godine
i devet ucenika rodjenih 1913.godine,sto
takodje na posredan nacin ukazuje o
velikim poremecajima koji su ratom
nastali.
Zgrada
gimnazije bila je gotova 1.7.1928.godine
i odmah je useljena, a sa tim datumom
dat je i otkaz dotadasnjim zakupodavcima
u cijim stambenim zgradama je obavljala
rad gimnazija, Dusanu Jankovicu i popu
Zivanu K. Popovicu.
Na
vrlo vidnom mestu na ulazu u hodnik,
na zidu zgrade, bile su postavljene
dve ploce. Na tim plocama bila su imena
"dobrotvora"
i "utemeljivaca" gimnazijske zgrade.
Spomen ploce koje su postavljene 1928.godine
po "naredjenju vlasti" u
Obrenovcu u periodu posle 1945. godine,
skinute su i unistene. U svakom slucaju,
nesebicnoscu i angazovanjem zitelja
Obrenovca,
podignuta je zgrada gimnazije u kojoj
je danas Tehnicka skola "Buda Davidovic"
Obrenovac.
|
|
Proslava
pola veka gimnazije 1972.godine... U
periodu izmedju 1945 do danas nije zabelezeno
u vidu istorijskih dokumenata
mnogo toga o samim desavanjima na nivou
gimnazije, pa ipak gimnazija je presla
relativno dug vremenski
period i ucvrstila se kao veoma dobra
obrazovna ustanova...
|
 |
| Gore
|
Autor: profesor Milan Djurdjevic
|
 |
|
| |
|